Ljeto se bliži, a svi želimo biti formi. Piloxing vam može pomoći u postizanju željenog cilja. Vjerovatno nikad niste čuli za piloxing, baš kao što nisam ni ja dok mi prijateljica prošle godine nije predložila ovaj trening. Piloxing je najnoviji holivudski fitness hit. Ujedinjuje pilates, ples i boks u intenzivan trening koji traje 45 minuta.
Sat piloxinga
Sve je pokrenula Viveca Jensen
Viveca je u svom stanu održavala privatne sate piloxinga. Sjetila se da bi uz pilates mogla dodati ples i boks. Pilates predstavlja bazu, kontrolu i balans tijela, boks simbolizira eksplozivnost i energičnost, a ples povezuje sve te daje dozu zabave i užitka. Trening je specifičan jer vam omogućuje da se osjećate ženstveno i moćno.
Polaznice piloxinga
Kako razmišljati za vrijeme piloxinga?
Vježbanje je jedan od oblika opuštanja uma. No, piloxing je i fizička i psihička aktivnost. Kada ga ubacite u dnevni raspored, uskoro ustanovite da ga tijelo samo traži. U vježbanju je najveći fokus na centar ravnoteže.
Vježbe od kojih se piloxing sastoji:
– unakrsni direkt
– prekrižena koljena za udarac
– posluživanje
– modificirana stotka
Unakrsni direkt
Za razliku od drugih treninga koji su usmjereni na pojedine mišićne skupine, piloxingom se može ojačati cijelo tijelo. Jednim treningom se može izgubiti i do 800 kalorija. Bez obzira u kojoj se životnoj dobi nalazili, nakon ovog treninga osjećat ćete se i fizički, ali i mentalno ojačani.
Naslov je dio izjave koju sam saopćila roditeljima dok sam bila maturantica. Tijekom 4.godine srednje škole, roditelji i nastavnici učenike neprestano pitaju o njihovom odabiru budućeg zanimanja. Možda je 18 godina rano da bi se donijele životne odluke. Nikad nisam željela studirati novinarstvo. Moj neostvareni san je studij na Medicinskom fakultetu. Majka je bila nesretna s odabirom i odlučila je da mi neće pružiti podršku, a tati je oduvijek bilo bitno da sam ja sretna s vlastitim odlukama. Željela sam otići u Zagreb, maknuti se iz splitske rutine koja je podrazumijevala cijelodnevne kave i ogovaranje. To su tipične Splićanke. Odlučila sam se za Fakultet političkih znanosti jer je bio izazov upisati jedini fakultet u RH, a novinarstvo sam doživljavala kao dinamičan posao, stvoren za mene.
Nedostatci studiranja u drugom gradu
Daleko od roditelja i uhodane sredine, moraš se sam pobrinuti za svakodnevicu. Kada završe predavanja, teško je doći kući i ne vidjeti roditelje s kojima bi podijelio svoje dogodovštine, svoja prva upoznavnja s drugim kolegama. Mamin ručak zamijenila je, uvijek prepuna, studentska menza. Ponekad je tužno kad pogledate koja se hrana priprema za studente i kako su gospođe koje rade nervozne, ali to je cijena studiranja u drugom gradu.
Studentska menza
Većina studenata primorana je živjeti u studentskom domu, što može biti i nezamjenjivo, ali i loše iskustvo. Često su studentske sobe neadekvatne za život dvoje ljudi i studenti koji žive u domu se nadaju da će naići na susretljive cimere. S obzirom da su moje kolegice živjele u različitim studentskim domovima u Zagrebu, imala sam priliku vidjeti kako izgleda njihov tipičan dan. Mnogi studenti ne shvaćaju da studentska soba nije mjesto namijenjeno isključivo zabavi i da postoje oni koji žele učiti. Nedavno je o tome pisao Večernji list, kada im je ogorčena studentica poslala pismo.
Studentska soba
Najveći nedostatak studiranja u drugom gradu je rijetka mogućnost odlaska kući. Predavanja su obvezna i rijetko se, osim za blagdane, može priuštiti odlazak u rodno mjesto. Govorim to iz perspektive studentice iz Splita. Osim toga, cijena autobusnih karata nije povoljna za odlazak na dva dana.
Unatoč svim navedenim nedostatcima, studiranje u drugom gradu može biti od izuzetne koristi
Roditelji su daleko od nas i ne moraju znati što radimo u svakom trenutku. Ne trebamo voditi pozornost da li tata i mama spavaju i kada je najbolje vrijeme da kolegica dođe učiti sa mnom. Zajednička se učenja oduže i do 5 sati. Više se vremena provede komentirajući sadržaje koji nisu predviđeni za kolokvij ili ispit.
Učenje za ispit
Povjerenje, koje su roditelji ukazali djeci omogućavajući im studij u drugom gradu, mora se opravdati. Život bez roditelja konstantni je ispit. Postajemo zreliji i samostalniji u donošenju važnih odluka. Jedna od takvih odluka je i raspodjela novca. Roditelji uvijek znaju reći da djeca ne cijene novac, pa, evo, idealne prilike kako naučiti dijete štedljivosti. No, život daleko od roditelja ima jednu ogromnu prednost – naučiti prihvaćati i slušati mišljenja ljudi drukčijih svjetonazora. Ovo je idealna prilika za obogaćivanje prijateljstava i poznanstava kojih ćemo se jednog dana sjećati, ako ne budemo u mogućnosti njegovati ih.
Sindikat znanosti nedavnim je prosvjedom u Zagrebu upozorio na nemogućnost zapošljavanja mladih doktora znanosti u Hrvatskoj. Trenutno je u Hrvatskoj oko 2600 zaposlenih znanstvenih novaka čija je sudbina upitna. Uvođenjem bolonjskog sustava masovno ih se zapošljavalo na visokoobrazovnim i znanstvenim ustanovama na šest godina, odnosno do stjecanja doktorata. Produljenje njihovih ugovora drastično je opadalo proteklih godina, da bi Ministarstvo znanosti upravo objavilo 20 docentskih radnih mjesta za izvrsne mlade znanstvenike. No, za oko 500 novaka uskoro istječe ugovor o radu. Ako se nekim čudom ne snađu, jedina im je opcija odlazak u inozemstvo.
Znanstvena novakinja
Nezaposlenost kao glavni čimbenik
Svakog dana u Hrvatskoj stotinjak ljudi ostane bez posla s malom ili gotovo nikakvom mogućnošću pronalaska novog radnog mjesta. Na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje evidentirano je više od 339.000 nezaposlenih osoba, među kojima je značajan broj mladih bez radnog iskustva kojima se kroz nove Vladine mjere zapošljavanja nudi volontiranje uz simboličnu naknadu. Mladih, starosti do 24 godine na Zavodu je više od 64.000. S obzirom da se u Hrvatskoj dnevno ugasi barem jedno poduzeće, nije čudo što mladi žele sreću okušati izvan RH.
Gužva u HZZ-u
Mladi odlaze u Kanadu – zemlju budućnosti
Temeljem Memoranduma o mobilnosti mladih,kanadska i hrvatska ambasada potpisale su 2009. sporazum o dodjeli 300 dozvola godišnje za osobe između 18 i 35 godina, koje im omogućavaju da u Kanadi putuju, borave i rade na godinu dana. BHV Education pomaže mladima u pronalasku posla te nastavljanju školovanja u inozemstvu. Ujedinjeni Narodi kontinuirano izabiru Kanadu kao zemlju najvišeg životnog standarda na svijetu.Ovogodišnja radna kvota za Hrvatsku iznosi 300 osoba.
Sestre u Torontu
Na svakoj je osobi da sama odabere vrijeme kada će krenuti u Kanadu, a većina se njih odlučila za početak lipnja kada se najlakše može doći do poslova u ugostiteljsko-hotelijerskom sektoru.U lipnju prošle godine su u Kanadu otišle i dvije sestre, moje poznanice,koje ne žele biti imenovane. Rade u restoranu u središtu Toronta, i ne biste vjerovali, dnevno zarade 200 dolara. Svatko tko se nađe u kvoti od 300 “odabranih” mora sam platiti zrakoplovnu kartu do Kanade, zdravstveno osiguranje, vizu i raspolagati s nešto džeparca. Po dolasku u Kanadu u SWAP-centrima mladi dobijaju upute, savjete i pomoć, a sve ostalo je na njima i njihovoj snalažljivosti.
Ulazak u EU uzrokovat će veći odljev mozgova?
Skorašnji službeni ulazak Hrvatske u Europsku uniju kod mnogih izaziva novu nadu, ali i skepticizam. Hrvatski će se građani u narednih sedam godina moći zapošljavati u državama Europske unije koje to dopuste. Mnogi stručnjaci smatraju kako bi baš to moglo odvesti veliki broj mladih u Europu.S obzirom da je u Hrvatskoj danas glavni motiv iseljavanja novac i loši uvjeti za rad, poboljšanja se mogu dogoditi ako se nešto želi promijeniti. Hrvatska mora osigurati kvalitetno radno okruženje koje će zadržati ljude.
Bilo je to 1999.godine. Vozim se navečer s tatom i mamom u automobilu u splitskom kvartu Skalice. Imala sam tada 9 godina. Vozeći se, vidim ogromna svjetla u zgradi pored koje prolazimo. Shvatim, to je videoteka “Exclusiv”. Kao i svako malo dijete, obožavala sam gledati filmove i općenito TV. Mama, vidjevši moje oduševljenje, pita: “Želiš li da te upišen u videoteku? To ti je dobro, gledat ćeš filmove, to ti je opća kultura.” Neizmjerno sretna, odgovaram joj: “Želin.” Uđemo mama i ja u videoteku, tati je to bilo gubljenje vremena, i mislim se između filmova koji su preplavili police. Tada su mi bile drage komedije, laganiji filmovi. Navukla sam se na svakodnevne izlete u videoteku.
Videoteka
Sjećam se da sam imala i člansku iskaznicu, točnije glasila je na tatino ime i uvijek je postojao određeni rok vraćanja. Ni sama ne znam kada sam izgubila interes za uzimanjem novih filmova, ali uvijek sam se divila djevojkama koje su radile za pultom i znale sve o svakom filmu. Ili možda nisu? Možda su samo pročitale kratak sadržaj na poleđini omota? Tko zna…
Videoteke izumiru
Namjerno nisam htjela napisati da su izumrle jer ih se još ponegdje može naći. U Splitu postoji videoteka koja sada iznajmljuje filmove za 5 kuna, što je prava sitnica. U potrazi za videotekom u Zagrebu, naišla sam na videoteku u kvartu Srednjaci. No, nećete vjerovati! Iznajmljivanje filma košta 15 kuna! Izađem iz videoteke i pomislih u sebi: “Pa koja je to ludost stavljati cijenu od 15 kuna za film koji mogu doma iznajmiti na MAXTV-u? Ako već nešto propada, pa daj snizi cijene da malo opet privučeš klijentelu.” No, što je zapravo dovelo do propasti videoteka?
Filmovi u videoteci
Propast američkog videotekarskog lanca Blockbuster aludira da smrt videoteka nije samo hrvatski fenomen. Blockbuster je bio dominantan videotekarski lanac u SAD-u. Nove navike dovele su do promjena. Ljudi su lijeni izlaziti iz kuće, ako to mogu nabaviti u kući. Zašto bi se mislili dokad videoteka radi, kada moraju vratiti film? Sada je sve to dostupno preko poslužitelja usluga u našim kućanstvima.
Situacija u Hrvatskoj
MaxTV videoteka
Dostupnost videoteke omogućili su poslužitelji poput MAXTV-a, BNet-a te drugih. Praktičnije je gledati film onda kada ti to želiš, a osim toga, ne moraš ga posuditi ukoliko ti se insert iz filma ne sviđa. U videoteci smo mogli pročitati kratak sadržaj i na osnovu toga odlučiti. Jedina mana je što postoji i određeno ograničenje za videoteke ovih poslužitelja – film možete opet pogledati, ali u roku 24h od prvotnog gledanja filma. Cijene variraju od 12 do 15 kuna. Digitalizirano doba od nas,očito,stvara čovjeka kao “cauch potato” i ta uloga ljudima odgovara. Nitko više nije lud da posuđuje filmove, odlazi do videoteke. Samo je jedan klik odveo videotekarstvo u prošlost…
Obožavam se sunčati na moru, ali što da radim u zimskim mjesecima kada sunca nema ni za lijeka? Ovisnica sam o brončanoj boji i zato idem u solarij. Unatoč naporima da se blijedi ten vrati u modu, milijuni žena,ali i muškaraca preferiraju brončanu boju. Brončani ten nas/me čini zadovoljnjijima. Liječnici konstantno upozoravaju na štetnost solarija, ali njihov glas se ignorira. Ljudima je estetika na prvom mjestu, a reklamama profit. Mnogi tvrde da solarij i nije toliko štetan, no zapravo, njegova štetnost je gora nego da se sunčate u 12h. Preferiram sunčanje od 12h do 14h. Možete reći da sam luda, ali ne mogu podnijeti da mi je hladno kada izađem iz mora u 17h. Osim toga, ne volim se kupati s dječicom na plaži, a nisam ni nudistkinja.
Sunčanje na plaži
Štetnost solarija
Imati ten danas je postala stvar prestiža, ,sinonim zdravlja,mladosti i forme. Kada si blijed kao krpa, svi te pitaju: “Što s tobom nije u redu?”, a onda s druge strane govorimo o poželjnom blijedom tenu. Bitke oko toga kolika je razlika u štetnosti između solarija i podnevnog sunca stalno se vode. Neki stručnjaci naglašavaju da je solarij zdraviji jer je UV kontroliran, a drugi,pak, smatraju da je sunce zdravije.
Proizvođači tvrde da moderni solariji imaju zaštitu, no dokazano je da su krivci za prerano starenje kože te povećavaju rizik razvoja raka kože. Maligni melanom trenutno je najučestaliji rak u osoba između 15 i 35 godina.
Unutrašnjost solarija
Ima li solarij dobrih strana?
Solarij aktivira zaštitne funkcije kože. Preporuča se odlazak u proljeće kako bi se koža pripremila za sunce. U proljeće je bitno potaknuti kožu da stvara svoj zaštitni mehanizam protiv intenzivnog sunčanja kojem se izlažemo tijekom ljetnih mjeseci. Koža se brani od intenzivnog sunčevog zračenja pomoću pigmenta melanima koji je ujedno i zaslužan za tamnjenje kože. Odlaskom u solarij, pomažemo lučenje tog pigmenta i potičemo obranu kože.
Solarij
Nadalje, osim postizanja boje, UV zrake imaju i druge korisne učinke. One aktiviraju stvaranje vitamina D u koži. Vitamin D presudan je za čvrste i zdrave kosti, vitalnost i formu. Osim toga, pomaže u borbi protiv stresa. Ako imate problema sa aknama, solarij i tu nudi rješenje. Akne se pod utjecajem UV zraka povlače jer zrake inhibiraju proizvodnju sebuma u koži. Nakupine sebuma su, uz bakterije, glavni opasni sadržaj akni.
Mada solarij ima više štetnih nego korisnih strana, odlazak u solarij za neke ljude znači i punjenje samopouzdanjem. Većina je nezadovoljna svojim izgledom i uvijek postoji neki dio tijela koji bismo htjeli promijeniti. Da bismo “sakrili” nedostatke, tražimo alternativne metode, a jedna od njih je i preplanuli ten. No, ukoliko se već odlučite na varijantu solarija, trebate dobro procijeniti svoj tip kože i granicu sunčanja.
Listanje, traženje šifra, 2 / x, 2/1, hoću li uložiti 20 kn ili više, ma hajde 20 ću… Ovo su svakodnevne “brige” 28.-ogodišnjeg A.B. Njegov život nezamisliv je bez kladionice, prelistavanja internetskih stranica na kojima svakog dana budno prati kladioničarske ponude. Počeo je kao srednjoškolac. Tada je mislio da je kladionica bezazlena, no onda mu je jedan događaj dao vjetar u leđa i otada je kockar.
Kladioničar
“Ne smatram da je klađenje ovisnost”
Kao dvadesetogodišnjak A.B. je na kladionici dobio 10.000 kuna. S obzirom da je u to vrijeme studirao u Zagrebu, novac je spiskao vrlo brzo. Izlasci, skupa hrana, odjeća, obuća… Sve što mu je srce sanjalo, konačno si je mogao priuštiti, i to uz pomoć kladionice! Kakve li samo sreće za njega! Otada neprestano ulaže, no nikad se dosad nije ponovio taj iznos. Kada sam ga pitala smatra li sebe ovisnikom, rekao je da mu je to jedini porok i da mu je odlazak u kladionicu “ispušni ventil”. Ne smatra da je klađenje ovisnost, no s obzirom da nijedan ovisnik ne želi priznati da je ovisan, to nije ništa čudno. Kolika je njegova strast prema kladionici dovoljno svjedoči da zna sve lige na izust, a kada mu zafali novaca, čak se kladi i na varijantu – tko će dati više golova po košarkaškoj utakmici. Dakle, njegov glavni motiv smo otkrili – manjak novaca. Ali, što je s ostalima?
Uplata u kladionici
Kladionica i casina su legalni – kako onda odolijeti kocki?
Da li je svaki čovjek koji uđe u kladionicu automatski ovisnik? Mislim da ne. Svi ljudi na svijetu imaju neke načine opuštanja, zadovoljavanja, zašto onda u potpunosti zabraniti kladionicu? No, problemi nastaju kada se roditelji bore sa svojom djecom. Daju im novac za hranu, a oni to potroše u kladionici. Bila sam svjedokom tog slučaja u Splitu. Parkiram automobil pored kuće na Brdima (splitski kvart) i dječak, usudila bih se reći da je imao 10 godina, moli me da mu uplatim par. Uopće se ne razumijem u sistem kladionica,a on, klinac, zna i koju šifru trebam upisati i koji rezultat. Možda bi se onda umjesto zdravstvenog odgoja u školi trebao uvesti predmet koji će usmjeriti mlade na pravi put. Kockanje je danas jedan od najvećih društvenih problema. Još uvijek nije saniran. Mada su u državi kladionice, automat aparati legalni, moramo poduzeti nešto protiv najvećeg zla današnjice – kladionice.
Ponuda u kladionici
Klađenje – “skrivena bolest”
Ovisnik nastavlja ulagati, bilo da gubi ili dobiva jer sam sebe uvjerava da će velikim dobitkom prestati s klađenjem. Ovisnost o kladionici proizvodi iste učinke kao i ovisnost o drogi. Mogli bismo ju nazvati “skrivena bolest” jer fizičkih simptoma uglavnom nema. Prema međunarodnoj klasifikaciji, klađenje se tretira kao:
1. kockanje i klađenje koje proizlazi iz načina života;
2. patološka sklonost kockanju i klađenju koja je definirana kao poremećaj nagona i navika koje se kompulzivno i opetovano ponavljaju okupirajući cijelo njegovo biće na štetu socijalnih, radnih, materijalnih, obiteljskih, zdravstvenih i etičkih vrijednosti.
Postoji nekoliko tipova kockara:
Društveno (socijalni tip) kockanja je tipično među prijateljima ili kolegama i traje kroz ograničeno razdoblje, s predviđenim i prihvatljivim gubicima. Dakle, oni toleriraju gubitke.
U profesionalnom kockanju rizici su ograničeni, a stega je bitna. Neke osobe mogu imati probleme povezane s kockanjem (npr. kratkotrajan “lov na gubitke” ili gubitak kontrole) koji ne zadovoljavaju u potpunosti kriterije za Patološko kockanje.
Problematični – oni kod kojih je kockanje izazvalo probleme u većim životnim osdručjima, uključujući veze, npr. bračni status, zaposlenje, financije ili zakonske probleme.
Patološki kockari -oni koji ne mogu kontrolirati impuls za kockanjem, kao ovisnici, a što uzrokuje velike probleme u brojnim područjima života.
Razlikujemo:
normalno patološke, bez evidencije o prethodnoj duševnoj bolesti
emocionalno vulnerabilne, koji imaju probleme i ranije, npr. u vezama, kroz razvoj, depresiju, anksioznost ili ovisnost o drogama, pasivno agresivno ponašanje
patološko kockanje s organskom podlogom, impulzivni, koji imaju od ranije poremećaj pažnje, hiperaktivni su, kaotičan životni stil, suicidalni, iritabilni, kriminalno ponašanje od ranije, loše veze, eksperimente s različitim drogama.
Nakon što sam nabrojila sve ove tipove, bitno je zapitati se živimo li i mi u okruženju kockara i na koji način im možemo pomoći? Hoće li možda država posvetiti pažnju i ovom socijalnom problemu ili će ga kao i dosada ignorirati?
Svi smo čuli za kriznu sedmu godinu veze, ali statistika pokazuje suprotno. Naime, najviše je raskinutih brakova između desete i četrnaeste godine bračne zajednice. Najviše se supružnika razvodi između 30. i 39.godine braka. Statistika pokazuje da je u Hrvatskoj najveći broj razvedenih u Gradu Zagrebu, čak 1170 raskinutih brakova.
Obitelj u šetnji
Postoji li diskriminacija u postupcima razvoda braka?
Ne postoji velika razlika u pogledu društva prema razvedenima prije i danas. Razvedeni ljudi su stigmatizirani. Diskriminacija u razvodima je sve više prisutna. Nerijetko se djeca dodjeljuju majkama jer se smatra da su one podobnije za odgajanje djeteta. Međutim, moram spomenuti slučaj koji me posebno zaintrigirao. Riječ je o majci koja je svoje dijete “privremeno” ostavila njegovom ocu. Kao medicinska sestra dugo nije mogla naći posao i smatrala je da mu otac može pružiti financijsku sigurnost u tom trenutku. Kada se konačno situirala i našla posao, Centar za socijalnu skrb joj je zabranio da viđa svoje dijete jer je tata u međuvremenu angažirao odvjetnike koji su maminu potragu za poslom definirali kao odbacivanje djeteta. Očito je da dobre veze i novac uvijek pale u postizanju ciljeva. Čak i ako je riječ o djetetovom odrastanju!
Tata s djetetom
Koji su najčešći uzroci razvoda brakova?
Vjerovali ili ne, ekonomska kriza ključan je faktor. Za sve je kriva ljudska percepcija da je muž onaj koji donosi plaću i što se dogodi kad muž ostane bez posla? Odjednom dvoje ljudi postanu stranci. Možda onda ljudi nepoznavanje partnera nazivaju ekonomskom krizom. Osim toga, postoji i lobi ženskih udruga koje zagovaraju razvode ponekad zbog besmislica. Ponekad je supružnicima teško napraviti rez jer nemaju podršku obitelji i osjećaju se nemoćnima krenuti dalje.
Zaljubljena djevojka
Crkva gleda na brak kao na svetinju. Poštujem u načelu njeno stajalište, ali tko koga može voljeti dovijeka? Po meni je ljubav, zapravo, najbolje prijateljstvo. Njega gradiš s godinama. No, ukoliko smo nesretni s drugom osobom, što da radimo? Da se zauvijek volimo kad ne možemo? Zapravo, kako onda uopće biti siguran želiš li biti u braku ili ne? Prvo se “volite”, a onda se otimate za komadiće imanja ili djeteta. Presmiješno.
Bilo kako bilo, Hrvatska prednjači među ostalim mediteranskim zemljama po broju razvoda. U razgovoru s Asenkom Kramer, profesoricom i voditeljicom Udruge “Dijete razvod”, saznala sam kakvu sliku mediji šalju kada je riječ o razvodima.
Udruga Kurs osnovana je 2007.godine. Sjedište joj je u Splitu. Cilj udruge je pružiti podršku umjetnicima i prezentirati njihove radove. U želji za uspješnim ostvarivanje ciljeva, rodio se projekt “Artist in Residence”. Riječ je o projektu koji omogućava razmjenu umjetnika. Umjetnici se boravkom u inozemstvu “hrane” inspiracijom, potrebnom za stvaranje umjetničkog djela. Kurs organizira književne večeri pod nazivom “Disku(r)sija” u splitskoj kavani Le Monde.
Kavana Le Monde
Gosti večerašnje Disku(r)sije bili su Olja Savičević Ivančević i Branko Čegec. Olja i Branko su preko razmjene “Artist in Residence” boravili u Istanbulu i pretočili svoja iskustva u zbirku poezije. Brankova zbirka “Pun mjesec u Istanbulu” osvojila je ovogodišnju nagradu Kiklop.
Iskustvo Istanbula?
Oljin boravak u Istanbulu rezultirao je zbirkom “Mama safari i ostale stvari“. Na natječaj je aplicirala s težnjom da u Istanbulu napiše roman, ali život u tom gradu naveo ju je na poeziju, točnije na istanbulske razglednice. Zašto razglednice? Olja kaže da je razglednica jedini pisani dokaz koji šalješ iz drugog mjesta na svoju adresu. Pisma možemo poslati unutar svoje domovine, ali za razglednice to nije tipično. Olja se u Istanbulu osjećala pomalo usamljeno zbog velikog stana u kojem je boravila sama,ali to ju nije spriječilo u pisanju zbirke.
Prije nego što je stigao na odredište, Branko je slao Olji mailove da mu prepriča svoje dogodovštine. Krenuo je s idejom da završi jednu drugu knjigu, ali put ga je naveo na pisanje nove zbirke. Knjiga nosi naslov “Pun mjesec u Istanbulu” jer je bio pun mjesec kada je Branko stigao po prvi put u Istanbul. Podnaslovom knjige “Lice, slojevi” htio je dočarati grad pun lica, osjećaj nemoćnosti u želji da se distancira od ljudi te samoću koju je osjetio dolaskom u Zagreb, pitajući se “gdje su ljudi??”.
Disku(r)sija
“Mama safari i ostale stvari”
Olja se u Istanbulu sprijateljila s djevojkom iz Zagreba. Nikada dosad nije osjetila toliku slobodu izražavanja emocija. Boravila je u gradu u kojem nitko nije razumio što ona govori niti se osvrtao, pa nije htjela nijedan dijelić emocija zadržati za sebe. Zbirka je podijeljena u tri dijela. Kroz svoje pjesme putuje natraške u životne situacije koje ne može više vratiti ili odlazi na mjesta gdje je nemoguće otići.
“Pun mjesec u Istanbulu”
Politika i erotika ključni su elementi koji se pojavljuju kroz Čegecova djela, ali ne i kroz zbirku poezije napisanu u Istanbulu. U Istanbulu mu nedostaje lokalno političko okruženje, stoga je ova zbirka,zapravo, skup fotografija iz Istanbula. Voli mijenjati identitete dok piše i nerijetko piše kroz žensku psihologiju. Zanima ga druga strana, ženska strana koju ne može osobno osjetiti jer je muškarac. Zato prenosi sve ono što je čuo od prijateljica i drugih žena koje su prošle kroz njegov život.
Olja Savičević Ivančević i Branko Čegec
Zašto je istanbulska atmosfera drukčija od hrvatske?
Branko i Olja imali su zajedničku inspiraciju. Bili su to svirači i pjevači na ulicama. Olja naglašava da je prije pisanja pročitala Brankovu zbirku i da je u njoj mogla pronaći iste ljude koji su i njoj bili nadahnuće. Kada su Turkinje čule s kojom je namjerom došla u njihov grad, rekle su joj da pročita pjesmu Orhana Velija Kanika “Zatvorim oči, čujem grad”. Ali, Olja ide i dalje od ovog naslova naglašavajući zvonkost Istanbula koja omogućava i slijepcu da doživi čari Istanbula.
Pri samoj pomisli na sirovu hranu, većini od vas, mojih čitatelja, će biti muka. Vjerovatno zamišljate neukusnu, neprobavljivu hranu. Pročitajte kako sam se ja kao mesojed uvjerila u suprotno.
Začetci sirove hrane u svijetu i Hrvatskoj
Najpopularniji restoran u Americi na Manhattanu je upravo restoran sirove hrane. Čak je i Samantha, glumica iz poznate serije Seks i grad, u jednoj od epizoda odvela svoje prijateljice u restoran sirove hrane. Priču o sirovoj hrani na našim područjima donosi Darko Jurić. Svoje znanje je prenio na suprugu Lenku i danas su jedini bračni par koji se na EX-YU područjima bavi raw foodom. Lokacija je Ribnjak 8. Na toj adresi spojili su javno s privatnim. U sklopu stana otvorili su restoran “Elixir“. Evo, što Darko kaže o ljudima koji na prvu loptu sude o sirovoj hrani:
Sirova hrana-lijek protiv bolesti
Hrana je gorivo potrebno za rad našeg organizma. Ali, kakva hrana? Tko ne bi odolio ovom paketu napolitanki i Milka keksa?
Čokoladni keksi
Svakodnevno unosimo hranu čije sastojke nikad nismo čuli, a kamoli vidjeli. Prije par godina podigla se prašina oko kancoregenih sastojaka koji su bili označeni slovom E i brojkama iza tog slova, ali i ta je medijska promidžba bila kratkog vijeka. Zagovaratelji sirove hrane kažu da se smije jesti jedino ona hrana koja nije podvrgnuta temperaturama iznad 45stupnjeva. Ukoliko izlažemo hranu, temperaturama iznad navedene, ubijamo njene enzime koji su prijeko potrebni za rad našeg organizma.
Darko Jurić počeo se hraniti sa sirovom hranom iz zdravstvenih problema i kako on sam kaže “kad si bolestan uvijek tražiš slamku za spas”. Imao je čir na želucu kojeg je uspješno sanirao. Sadašnje znanje želi prenijeti svim ostalim građanima. Kao sirovoljubac smatra da je kuhana hrana zapravo smrt za naš organizam, pogotovo meso i ribe.
Zašto reći NE mesu i ribi?
Kada se životinju odvede na klanje, ona je prestravljena i sluti što će se dogoditi. U tom trenutku njezina nadbubrežna žlijezda proizvede toliko adrenalina, da zapravo meso koje mi dobijemo nakon kuhanja i dalje vrvi od proizvedenog adrenalina. Naime, kuhanjem ne možemo ubiti sve adrenalinske otrove i bakterije raspadanja koje su napale organizam ubijene životinje. S druge strane, koliko god nam govorili o zdravlju morskih plodova, tu se krije jedna opasnost. Školjke su, ukoliko niste znali, čistači mora. Unutar svoje ljušture, one ipak u odreženoj dozi zadržavaju nečistoće koje nam se serviraju na pladnju.
Sarma
Hrana životinjskog podrijetla dovodi do gomilanja bjelančevina i masnoće u organizmu i na taj način stanice ne dostižu puni razvoj te s vremenom gube sposobnost razvoja i dovode do bolesti organizma. Sirovoljupci naglašavaju važnost sirovog voća i povrća. U ovim zimskim danima mandarine su idealan izbor. Osim što se njena kora koristi kao jedan od sastojaka u pripremi kolača, dobra je i protiv nesanice. Sada znamo čime ćemo se boriti protiv nesanice kada krenu ispiti u prvom i drugom mjesecu.
Mandarine-zimski eliksir
Sirovom hranom želimo od čovjeka napraviti biljojeda?!
Zaključili smo: sirovo voće i povrće bogato je energijom, ali zašto bi se naš meni ograničavao samo na voće i povrće. Pitanje koje se postavlja jest: želimo li ovim trendom sirove hrane čovjeka pretvoriti u biljojeda? Fiziologija i biologija, ali i druge znanosti kažu da je čovjek mesojed. Od povijesti se čovjek razvijao kao lovac. Životinjska hrana je bogata određenim masnoćama i vitaminima koji su prijeko potrebni za normalnu funkciju čovjekovog organizma, a ne možemo ih naći u sirovoj hrani. Trendovi u prehrani jačaju i zato trebamo pripaziti da li je ono što nam se nudi zaista toliko kvalitetno?
Ne treba ići u krajnosti. U životu, pa i u prehrani bitna je ravnoteža.
Što vi mislite, da li je sirova hrana zaista OGROMAN izvor zdravlja, može li nam jamčiti zaštitu od bolesti ili je jednostavno sve u genima zapisano?
Ni 200 godina nije dovoljno da bi se izbrisao mit o plavušama. Sve je počelo 1868. u New Yorku, britanskom kazališnom predstavom koju su izvele četiri oskudno odjevene plavuše. Kako se loš glas brzo širi, britanske su plavuše postale “dizzy blondes”. Dizzy u prijevodu podrazumijeva glupaču. Plavuše su danas meta seksističkih stereotipa koji se najviše održavaju, ali i odražavju kroz viceve o glupim plavušama.
Plavuša- meta seksističkih stereotipa?
Muškarci više vole plavuše?
Istoimenu knjigu napisala je 1925. Anita Loos. Protagonistica,plavuša,koristi svoje atribute kako bi ispunila svoje životne ciljeve. Muška naklonjenost prema plavušama ima korijen u čovjekovoj evoluciji. Prije 10 000 godina zbog hladnoće na sjeveru Europe, dolazi do evolucijskih promjena. Rađaju se ljudi plave kose i očiju. Plavuše su postale egzotičnije od dotadašnjih “već viđenih” brineta. Otada se borimo s enigmom – muškarci, da li stvarno više volite plavuše?? Rekla bih, sve je stvar ukusa, ali činjenica je da je puno više plavuša krasilo naslovnice duplerica, pa kako onda to objasniti?!
Plavuša s naslovnice
Za sve je kriva Shirley Polykoff!
Revoluciju je napravio jingl “Je li istina da se plavuše bolje zabavljaju“. Naime, 1955. emitirala se reklama boje za kosu Clairol, čija je uspješnost nezapamćena: čak 413% žena se odlučilo obojati u plavo. Meni, primjerice, nije trebala ta reklama. Žene koje se nisu htjele udati i živjeti pristojnim građanskim životom pokazivale su to plavom bojom kose. Stereotip o plavušama koje se dobro zabavljaju još uvijek živi u našem društvu. Taj se obrazac prenio i na muškarčevo poimanje veza. S obzirom da su plavuše avanturističkog duha, muškarci s njima ne žele na duge staze. Žene se unatoč tome i dalje najčešće bojaju u plavo, a kada dobro izgledaju,automatski imaju više samopouzdanja, što garantira dobru zabavu. Iz vlastitog iskustva, boja nije presudna. Riječ je samo o promilima alkohola.
Kako se plavuša zabavlja
Diskriminacija plavuša-ozbiljan problem današnjice
Mada se znamo šaliti na račun inteligencije plavuša, ne razmišljamo o diskriminacijama koje su sve češće u poslovnom svijetu. Naime, zbog ukorijenjenosti stereotipa o glupim plavušama, neki poslodavci isključivo zapošljavaju brinete. Stoga, ukoliko plavuša želi dobiti posao mora promijeniti dio svog identiteta-boju kose. Promjena identiteta može imati i negativne posljedice, primjerice manjak samopouzdanja. Pomalo je smiješno da boja kosa odlučuje o inteligenciji i sposobnosti. Onda nam ne bi trebao mozak nego bi pamet mogli kupiti u bilo kojoj trgovini koja prodaje boju za kosu. Evo, što o svijetu plavuša misli brineta Matea:
Na rubu otkrića 